Lord Byron-Ekscentrični tvorac Don Juana

 Lord Byron je bio vrlo nesiguran pjesnik, pa ipak u vrijeme svoje najveće slave, imao je nebrojene avanture iz kojih će se kasnije izroditi legendarni ep o Don Juanu


U čudnoj obitelji, gdje je razvrat bio glavna karakteristika u obitelji Ludog Jacka, kako su zvali oca lorda Byrona, 22.siječnja 1788.g rodio se George Gordon, kasnije poznat kao lord Byron. Rodila ga je bogata Škotkinja Catherine Gordon, koja je bila druga žena Ludog Jacka. Dijete se rodilo zatvoreno u trbušnoj maramici, a patilo je i od displazije- tjelesne mane kod koje presahli mišić lista izvija i izobličuje stopalo, u Byronovom slučaju desno. Trbušnu su maramicu uklonili bez posljedica, no iskrivljeno stopalo ga je čitav život traumatiziralo, budući da je inače lord bio vrlo lijep.U djetinjstvu je njegova majka plaćala neke nadriliječnike, koji su mu natezali i rastezali mišiće, pa mu je djetinjstvo bilo zapravo dosta nesnosno. Kasnije je za svakodnevni život smislio hod nalik na klizanje, da bi prikrio šepavost. Kad mu je bilo dvije godine, njegov je otac otišao od kuće, tako da je on ostao izvrgnut majčinim čudnim, nepredvidljivim raspoloženjima i nerazumnim zahtjevima. No, u međuvremenu, njegov je prastric naslijedio titulu peera i Newstead Abbey. Zbog seksualnih ekscesa njegovog sina je napustila žena, pa ga je razbaštinio, a on sam je bio toliko škrt da je živio u svojoj ruševnoj opatiji. Zato je do njegove smrti imetak ostao netaknut, pa je njegov pranećak naslijedio pravo malo bogatstvo. I tako je George Gordon postao 6.barunom Byronom. Čim je preuzeo nasljedstvo, mladi je lord najednom postao bahat i prepun sebe, i postao tvrdoglavim učenikom u privatnoj školi u Harrowu, pa kasnije i buntovnim studentom na Cambridgeu. Tako je jednom zgodom u krug sveučilišta doveo živog medvjeda, provocirajući upravu, jer mu nisu dozvolili da ima psića. Byron je već tada s izrazitom lakoćom pisao pjesme, pa je 1807.g , dok je još studirao, objavio svoju prvu knjigu poezije Trenuci dokolice (Hours of Idleness). A osim toga vrlo lako je stjecao odane prijatelje i izazivao strastvene zaljubljenosti kod žena. Kako su u njegovo doba mnoga gospoda provodila dane u neradu, Byron je bio poput njih : po čitave dane je mačevao, veslao, pucao iz puške, a noći bi provodio u pijankama sa prijateljima i društvom lakih sluškinja s njegovog imanja. Bio je vrlo sklon dramatici, pa bi često poslije večere dao da zakruži vino u lubanji optočenoj zlatom. Pa kad bi svi pozaspali, on bi se primio pisanja koje je znalo potrajati do ranih jutarnjih sati. Kad je navršio 21 godinu, stekao je mjesto u Gornjem domu (Domu lordova), i budući da mu je tada negdje postalo vrlo dosadno u životu, lord je krenuo na pustolovan put po južnoj Europi. Tako je bio u Portugalu, Španjolskoj, Malti, Grčkoj i Albaniji.U Grčkoj je osjetio inspiraciju, pa se tamo prihvatio pisanja romana u stihovima Putovanje Childea Harolda (Childe Harold´s Pilgrimage) .U to je doba grčkim područjem vladao jedan opaki tiranin, kojeg je očito zanijela Byronova ljepota,pa mu je počeo slati darove i pozivati na ljubavne sastanke. Iako je po svemu sudeći lord bio biseksualac, on je tom udvaranju vješto uzmaknuo. Nedugo nakon toga, Byron je na albanskoj obali doživio brodolom, pa se pridružio egzotično odjevenoj hajdučkoj družini,koja ga je nakon nekog vremena otpratila natrag na Missolonghi. Negdje u to vrijeme, Byron se počeo postupno obraćati na filhelenizam, tj.postajao je skloniji razmišljanju da bi Grci trebali steći neovisnost od Turaka. Pa tako dok je u politici bio sve odgovorniji, u privatnom je životu bio sve raspušteniji. Kad se vratio u Atenu, seksualno se spetljao sa bezbroj žena, djevojaka i mladića. Unatoč svim tim izletima, Byron je ipak uspio dovršiti dva pjevanja svog pjesničkog romana. U veljači 1812.g se vratio u Englesku, imao je 24 godine i tada je održao svoj prvi govor u Gornjem domu.Tamo ga je zapravo malo tko i zapazio, no uskoro se taj svježi političar preko noći pretvorio u slavnog pjesnika.
Prvo izdanje Childa Harolda rasprodalo se za tri dana, pa je sad počeo dobivati mnogo poziva u najviđenije kuće i društvene elite. Byron je spremno igrao svoje uloge : uvijek se odijevao u crno i pretvarao se da živi samo o dvopeku i sodi, a goste je uvijek zaprepašćivao sa nekom nepriličnom opaskom. Uskoro je počeo petljati sa udanim ženama i sluškinjama i cijeli grad je brujao o tome. Ipak, takva su ljubakanja u ono vrijeme bila sastavni dio života, no, društvo mu nije toleriralo vezu sa vlastitom polusestrom Augustom, koja je negdje u vrijeme njihovog ljubakanja rodila dijete, možda čak i njegovo. Budući da mu je njegova okolina zbog te veze okrenula leđa, on je iz te situacije pokušao pobjeći u konvecionalni brak sa mladom i neiskusnom Anabellom Milbanke koja je bila vrlo bogata.S njom je dobio kćer, ali ga je Anabella već poslije godinu dana zajedničkog života ostavila. Negdje oko tog vremena odvijala se zabava aristokratske lady Jersey. Lord Byron je na tu zabavu došao u pratnji Auguste, na što su se sve žene udaljile iz prostorije, a od gospode se nitko nije htio rukovati sa njim. I tako je Byron sa tim potezom, od slavnog pjesnika postao društveni izopćenik.
Zato je lord opet otputovao u inozemstvo, pa je 24.travnja 1816.g krenuo iz Dovera, u kojem su se dame prerušavale u sobarice, samo da bi još jednom vidjele najljepšeg i najzloglasnijeg pjesnika. No, ako su ga u njegovoj domovini mrzili, u tuđini su ga dizali do zvijezda, pa se tako neko vrijeme skrasio u Veneciji, gdje je započeo niz raznovrsnih spolnih veza i svakojakih razvrata. Tamo se po prvi puta i strastveno zaljubio. Mlada, lijepa, ali udana grofica Teresa Guiccioli bila mu je pravi par, a njihovi sastanci su se odvijali od Canal Grande do morskih odmarališta, od zamkova do unajmljenih kuća. Tih je godina lord napisao i treće pjevanje Childea Harolda , i druge poznate pjesme, kao i početak legendarnog Don Juana , epa u kojeg će ugraditi mnoge svoje doživljaje i osjećaje. Godine 1822.g u petoj je godini od malarije umrla njegova nezakonita kći Allegra, a nedugo nakon toga mu se dobar prijatelj Percy Bysshe Shelley utopio jedreći u oluji.
U Engleskoj je nakon nekog vremena javno mišljenje počelo biti na strani grčkog naroda, pa su se obratili Byronu da se aktivno umiješa, čemu se on živahno odazvao. I tako se 16.srpnja 1823.g otisnuo na more na unajmljenom brodu, krcatom medicinskim potrepštinama, oružjem i streljivom. Već početkom sljedeće godine,našao se opet u Missolonghiju gdje je zadnji put vidio hajdučke odmetnike i smjesta ih unajmio 600. No, oni su na njegovom brodu, punom svakojakog blaga vidjeli samo dobar plijen. Stalno su izvodili lukavštine da se domognu blaga, a lord ih je mitio da se bore protiv Turaka. Izbijali su neredi,pobune, a politika na grčkom kopnu je postala vrlo nepredvidljiva. A onda je jednog dana jašući na ledenoj kiši, Byron prokisao do mokre kože, i tako navukao vrućicu koja se nije dala skinuti. Liječnici su još pogoršali stvar, kad su mu pustili na litre krvi i nesretni je Byron umro 9.travnja 1824.g, i to na obljetnicu Allegrine smrti.
Na dan 12.srpnja 1824.g crni konji su vukli velika mrtvačka kola, a iza njih ukupno 47 kočija najplemenitijih obitelji Engleske. Sve te kočije bile su prazne, a  žene su samo iza zavjesa provirivale na tihu povorku. Lord je imao samo 36 godina kad je umro, a za njegovog života su ga se i bojali i prezirali, no nitko nikad nije posve proniknuo u  mladog lorda.

Ukupno prikaza stranice

Pratitelji