Grigorij Jefimovič - Rasputin

O životu Rasputina prije dolaska u Sankt Peterburg zapravo se zna jako malo,pa ipak čitava je Rusija znala za njega, pa je tako s vremenom sagradivši si ugled pomoću carske obitelji  i stekao brojne neprijatelje od čije je ruke na kraju i stradao.


Rasputin se rodio 10.siječnja 1869.g u Sibiru. Bio je sin  seljaka, u svom selu poznat kao Rasputin, šta bi značilo raspusnik. Cijela seoska okolina je znala za njegova opijanja, bludničenja sa svakakvim ženama i tučnjave. No, on je unatoč tome u jednom trenutku pristupio jednom samostanu, gdje će ostati par mjeseci, pa je nakon izlaska preuzeo ulogu lutajućeg čovjeka, koji živi u siromaštvu i samoći, posvećujući svoj život i vrijeme drugim ljudima, ublažavajući im bol. Njegova je politika zapravo bila propovijedanje da put k otkupljenju vodi kroz prepuštanje grijehu nakon kojeg slijedi kajanje. Rasputin je unatoč svom raskalašenom stilu života, stekao ženu, koja mu je rodila četvero djece. Jedan sin mu je umro vrlo rano, a drugi je bio slabouman, pa je ostao sa majkom u sibirskom selu. Međutim, kad je došao u Sankt Peterburg, preostalu djecu, dvije kćeri, doveo je k sebi da žive s njim i tamo se školuju. Rasputin je u Sankt Petrburg stigao 1903.g i tamo se u ono vrijeme najpoštovanijem svećeniku Ivanu Kronštatskom predstavio kao raskajani grešnik. Njemu i ostalim svećenicima se svidjela Rasputinova poniznost, iskrenost i sposobnost da svojim propovijedima zanese narod, pa su ga iskoristili kao sredstvo za uspostavljanje veze s ruskim nepismenjacima. Pa je tako prošlo neko kratko vrijeme, i već je bio prihvaćen u dvorskim krugovima, a 1905.g neke vojvotkinje su ga predstavile samom caru i carici. Njegov čudan spoj senzualnosti i pobožnosti pribavio mu je čitav niz obožavateljica među dvorskim damama. No, carica Aleksandra i car Nikolaj su među svojom djecom imali sina Alekseja, starog jedva tri godine, koji je u igri pao i sad leži u strašnim bolovima. Naime, dječak boluje od hemofilije, bolesti naslijeđene od majke, defekta koji ometa zgrušavanje krvi, zbog čega i najmanja ozljeda može izazvati nezaustavljivo krvarenje.Kako su dvorski liječnici nemoćno zdvajali, carski par je dogovorio susret sa tajanstvenim Rasputinom. Rekli su im, naime da on ima iscjeliteljske sposobnosti. I tako je on mimo dvorske straže, tajno doveden u odaje malog carevića. Čim je ušao u sobu, pada na koljena i poče se moliti, nakon nekog vremena ustaje, dječaku napravi znak križa na čelu i reče da će do sutra opet biti zdrav. I zaista, carević se počeo oporavljati, a Nikolaj i Aleksandra zahvaljuju Bogu što im ga je poslao. Poslije tog događaja Rasputin postaje veliki miljenik same carice. U početku ih je zanimala samo iscjeliteljska sposobnost liječenja njihovog sina, no s vremenom su počeli prihvaćati i njegove savjete o upravljanju državom.
Kad se saznalo za skandaloznu moć koju je imao nad carskim parom, najbliži su rođaci prisilili cara da Rasputina izgna iz prijestolnice.No, to je bio samo privremeni egzil. U proljeće 1914.g carević Aleksej kojemu je bilo već devet godina, bio je poprilično dobrog zdravlja. Ali rusko je carstvo bilo na rubu rata. Rasputin je u to vrijeme igrom slučaja za dlaku izbjegao smrt, kad ga je neka luđakinja ubola nožem u trbuh. Pa tako, dok se oporavljao od rane, napisao je poruku caru da rat valja izbjeći, jer će on donijeti samo jad i nevolju. No, na njegovo upozorenje se nitko nije obazirao, pa je Rusija krenula putem propasti. Dvije godine kasnije, kad se čitav rat našao na mrtvoj točki, ponovno se počelo pričati o Rasputinu da je uspio nagovoriti caricu, a i samim time cara, da sklope s Njemačkom mir. I upravo tada su se neki visoki plemići odlučili osloboditi od njega.
Vođa te urote je bio 29-godišnji princ Feliks Jusupov. On i Rasputin su imali slične navike što se tiče noćnog života, pa su se i mnogo susretali u notornim noćnim lokalima. Tako je princ Feliks negdje krajem prosinca, pozvao Rasputina u svoj dvorac na ponoćnu večeru. Inače nemarni Rasputin, za ovu se prigodu oprao, obukao izvezenu svilenu bluzu i samtene hlače. Kad je stigao na prinčev dvor, on ga je odveo u podrumsku prostoriju, dok su na katu četvorica drugih urotnika vrtjela gramofon, stvarajući dojam zabave. Dok su gore čekali, princ Feliks je Rasputina nudio kolačima punim cijanida, te mu davao vina da ih obilato zalije koje je također bilo otrovano. Na prinčev užas, on međutim nije pokazivao nikakve znakove trovanja, a ta doza bi inače ubila nekoliko ljudi. Nakon dva-tri sata, princ se ispričao i otišao na kat savjetovati se kako dalje, pa se spustio sa skrivenim pištoljem.Usmjerio ga je u Rasputina, i opalio. Kad je Rasputin pao na pod, jedan od urotnika, koji je bio liječnik, ga je pregledao i  proglasio mrtvim.Brzo nakon toga, Rasputin je naglo otvorio oči, skočio na noge i  uza stube oteturao do dvorišta. Ali prije nego je stigao do vrata ograde, u njega je zapucao još jedan urotnik, pa ga pogodio u leđa i glavu. Zatim ga je Jusupov mlatio toljagom, dok se nisu izgubili svi znaci života. Zamotali ga platnom, zavezali konopima, pa kroz rupu u ledu bacili u Nevu. Nekih tri dana poslije su pronašli truplo, i ustanovili da je u trenutku bacanja u rijeku još uvijek bio živ, budući su mu pluća bila puna vode.
Kad se vijest o Rasputinovoj smrti proširila Sankt Peterburgom, zavladalo je opće veselje.Princ Jusupov i ostali urotnici su bili što prognani, što poslani u vojsku, što oslobođeni krivnje. Pa ipak je sam Rasputin imao zadnju: u posljednjim mjesecima svog života, pisao je carici Aleksandri da ga nitko od njezinih neće nadživjeti za više od dvije godine. U ožujku 1917.g kad je rat pošao loše za Rusiju, cara su natjerali da se odrekne prijestolja. Za nešto manje od godine i pol kasnije, čitavu carsku obitelj su strijeljali  boljševici koji su osvojili vlast u Rusiji.

Ukupno prikaza stranice

Sljedbenici