Njezini roditelji su se rastali kad je imala šest godina, a očuh ju je držao na distanci. Zbog svega toga,postala je vrlo usamljeno dijete,koje je utjehu i društvo potražila u životinjama. Ali, uskratili su joj sve kućne ljubimce, osim zlatne ribice, koju je kad je uginula oplakivala tjednima. Dian je nakanila postati veterinarkom, ali sve se izjalovilo,kad nije uspjela položiti fiziku i kemiju na Kalifornijskom sveučilištu u Davisu.Zato je postala defektolog, pa je radila s djecom u bolnici u Luisvilleu, Kentucky. Zanimanje za Afriku je u njoj probudio udvarač iz Rodezije, ali Dian je smatrala da je udaja za njega ipak previsoka cijena za kartu do Crnog kontinenta. Stoga je odlučila skupljati novce i 1963.g napokon pošla u istočnu Afriku. U Tanzaniji je upoznala slavnog antropologa Louisa Leakeya, i on ju je upitao što bi sve željela vidjeti, i kada mu je odgovorila da su predmet njezinog zanimanja planinske gorile, upitao ju je da li dolazi kao turist ili novinar ."Mnogo više od toga,željela bih ovdje jednog dana i raditi"-odgovorila mu je Dian. Nekoliko dana kasnije, ugledala je i prve gorile.Bila je vrlo fascinirana njima, no ubrzo je i otišla iz Afrike. Četiri godine kasnije, zahvaljujući donaciji National Geographic Societyja, uspjela je osnovati Istraživačku postaju Karisoke. Svojim je proučavanjem gorila, Dian postigla mnogo, a dijelom je zaslužna i za njihov spas od izumiranja. Toliko se s vremenom uklopila u zajednicu gorila, da su je ondašnji domoroci prozvali Nyiramachabelli, što znači Osamljenica iz šume. U početku je te blage divove promatrala sa sigurne udaljenosti, no s vremenom se počela s njima družiti, oponašati njihovo glasanje, i poprimati njihov govor tijela. Naučila je podizati spojene ruke u znak prijateljstva, i čučati kako ne bi nikad bila veća od vođe čopora.Tako su je gorile s vremenom prihvatile,pa bi znala satima sjediti s njima i grickati celer listaš.Čak su joj dozvolile da ih češka i trijebi im buhe. Pa ipak su njezini motivi i metode do danas ostali temom gorljivih rasprava. Budući je imala vrlo osobni odnos prema planinskim gorilama, i ponašala se kao da je jedna od njih, nadilazilo se čisto znanstveno zanimanje i normalna dragost što većina ljudi osjeća prema životinjama. Dian je izrazito mrzila lovokradice, koji su uništavali njihovo bivalište i ubijali gorile iz čiste obijesti. Njih je neumorno progonila, oduzimala im oružje, pa ponekad ih i bičevala. Tako je uskoro započela pravi mali rat, sa lovokradicama i ruandskim vlastima koje su željele park otvoriti turistima.Čak je prijetila da će ustrijeliti svakog turista koji se usudi približiti njezinoj postaji. Nije ni čudo da je takvim stavom i ponašanjem, s vremenom stekla brojne neprijatelje, među kojima je bio i njezin ubojica.
I tako 27.prosinca 1985.g , američkog postdiplomanta Waynea McGuirea bude domoroci uporno vičući : Dian kufa ! Dian kufa ! Wayne shvaća da mu govore da je Dian mrtva, pa trčeći ode do njezine kolibe. Njezino beživotno tijelo nalazi prostrto kraj kreveta. Lubanja joj je otvorena posjeklinom, što se pruža od čela,preko nosa pa do kuta usana. Oružje je mačeta kakvu koriste šumski radnici kad presijecaju put kroz grmlje.Isto ono oružje, šta ga je Dian pred nekoliko godina oduzela lovokradicama. Koliba je u neredu. Možda ju je ona isprevrtala u samoobrani. A kraj vrata stoji božićno drvce s još netaknutim darovima njezine ekipe.
Četiri dana kasnije nesretnu Dian pokapaju na malenom životinjskom groblju istraživačke postaje,kraj grobova gorila koje je toliko voljela. Devet mjeseci kasnije, McGuirea i namještenika postaje Emmanuela Rwelekanu optužuju za umorstvo 54-godišnje Dian. Domorodac se vješa, a McGuire, po savjetu američkog veleposlanstva u Ruandi, prije uhićenja bježi iz zemlje. Iako su ga u odsutnosti osudili, malo tko vjeruje u njegovu krivnju. Zapravo postoje puno uvjerljiviji krivci.Pa ipak, Dian je bila vrlo kontroverzna osoba, no zahvaljujući njoj istočnoafrički planinski gorila ne spada više među ugrožene vrste. U ruandskom Parc National des Volcanos danas živi bar 20 obitelji gorila, dok ih je sredinom 1970-ih bilo upola manje.