Ivana Orleanska

Skromna djevojka Jehanne došla je spasiti Francusku.Njezina uloga u povijesti je trajala vrlo kratko, pa su i mnogi djelići njezina života do danas ostali nedorečeni. 


Ivana Orleanska je bila iz imućne seoske obitelji iz sela Domremyja u Lorrainei. Imala je 17 godina kada je krenula u misiju spašavanja Francuske. Glasove koje je čula, počeli su se javljati kad je imala 13 godina i molili su da pomogne kralju Karlu VII. Tako je Ivana otišla do kraljevskog kapetana i zatražila pratnju. Međutim,on ju je najprije odbio,ali kako je bila uporna, dodijelio joj je nekoliko ljudi da je štite. Kapetan se nije usudio previše proturječiti, jer se u srednjem vijeku nadnaravne pojave nisu dovodile u pitanje. I tako je 22.veljače 1429.g Ivana krenula u Chinon na rijeci Loiri, gdje je bio dvor dauphina. Kralj Karlo je isprva odbio vidjeti mladu seljančicu koja je tvrdila da je njegov spasilac. Ipak, za nekoliko dana ju je pristao primiti. Nakon toga ju je poslao u Poitiers, gdje ju je tri tjedna ispitivao odbor svećenika i učenjaka, da bi zaključili da joj kralj može vjerovati.
Tokom sljedećih mjeseci mlada je Ivana brzo stjecala potporu. Ušla je s vojnicima u opkoljeni Orleans, i tamo se borila protiv Engleza, sve dok nisu uklonili opsadu. Tako je tijekom daljnjih mjeseci vodila dauphinove vojnike u pobjede, a puk je vjerovao u njezin božanski poziv. U katedrali u Reimsu 17.srpnja okrunjen je Karlo VII, dok je Djevica Orleanska stajala uz njega. Taj čin je zapravo bio vrhunac njezine karijere. S vremenom su se francuski zapovjednici dosta opustili, pa više nisu slušali savjete mlade Orleanske.Tako je kraljevska vojska počela trpiti poraze, nakon niza pobjeda. Nakon bitke u blizini grada Compiegnea, 23.svibnja 1430.g , Ivanu su zarobile burgudske snage. U to vrijeme je bio običaj da pregovarači pokušaju odrediti koliko će se platiti otkupnina, no ustanovilo se da kralj Karlo uopće nije bio voljan platiti. Tako su je u studenom Burgundci predali Englezima, koji su je doveli u Normandiju. Tamo su zapovjedili da joj sudi francuski crkveni sud koji im je bio odan.
Na prvi pogled,takav se sud bavio samo vjerskim pitanjima, no svakako im je bilo u interesu ukloniti tog moćnog neprijatelja. Sudom je predsjedao biskup koji je bio savjetnik Henrika VI, a budući da Ivana nije imala odvjetnika, morala se braniti sama. Naravno da su je ubrzo proglasili i krivom, i osudili je na lomaču. Na dan 30.svibnja na glavu su joj stavili kapu sa riječima : krivovjernica, grešnica, otpadnica, idolopoklonka i mnoštvo se sabralo da bi promatrali kako je spaljuju na tržnici u Rouenu.

Francuski su vođe tek nakon njezine smrti pokazali grižnju savjesti jer je nisu poduprli. Godine 1436.ostvarilo se jedno njezino proročanstvo, a to je kada je Karlo VII pobjednički ušao u Pariz.Tada je većina shvatila da je Ivana ipak trebala izbjeći lomaču. Tako su i razvili teoriju da je na lomači umrla neka druga žena. Lažna Orleanska se pojavila 20.svibnja 1436.g u blizini Metza u istočnoj Francuskoj. Potkraj 1437.g udala se za viteza od Armoisesa i živjela s njim. Nakon dvije godine, otputovala je u Orleans, i tamo su je dočekali uz veliku pompu. Iako se sad zvala Claude, njezina dva brata i plemići s tog područja, u njoj su kao prepoznali poznatu Djevicu Orleansku. Ipak, kad su stigli prijatelji prave Ivane, lažna je žurno napustila grad. Ljudi su tek postupno počeli shvaćati da je varalica. Godine 1440. otkrili su njezin pravi identitet, kad je cijelu mrežu laži  gospa od Armoisesa javno priznala. 1439.g lažne Ivane su viđane na mnogim mjestima i ubrzo razotkrivene sve do jedne.
Karlo VII je 1456.g proglasio Ivanu bezgrešnom i oslobođenom svake sramote, i otada se činjenice i izmišljotine isprepliću. Ali na kraju krajeva, ona je ipak za francuski narod nacionalna junakinja , i nakon beatifikacije 1909.g, 16.svibnja 1920.g dobila je u crkvenom kalendaru mjesto svetice.